Ono kad ti jutro počne sa srčkom upset.
Jutros ustanem inema mi Kibe, nigde u stanu. Znam da je sinoć/jutros oko 4 bio ovde jer mi nije dozvoljavao da zaspim niti da radim. 30 minuta kasnije, 3 kruga oko zgrade, već polu uplakana jer ga ni dole nisam našla vraćam se natrag u stan i vidim da je u međuvremenu komšinica okačila da je na njenu terasu noćas došla negovana maca.
Mali đavo je u toku jutra uspeo da preskoči terasu, sleti na aluminijumski krović 2 sprata niže i popone se na njenu terasu tu se ušteka, žena je inače u mojoj vertikali u prizemlju.
Evo ga sad sedi pored mene, ni dlaka mu ne fali srećkoviću, prede i mazi se. A ja odoh da radim čim ruke prestanu da mi se tresu.