Adhezija se ostvarivala putem nazubljene motke kao posebne, središnje tračnice u pruzi i zupčanika u lokomotivi koji je pokretan snagom pare. Ovo jedinstveno tehničko rješenje, vrijedno brojnih priznanja, djelo je inženjera Roman Abta (odatle Abtova željeznica), izumitelja ovog sustava zupčanice i projektanta Alberta Schneidera. Zanimljivo je da i danas stručnjaci strojarske struke s puno hvale govore o tehničkim karakteristikama ove lokomotive koja je imala ugrađena čak četiri sustava za kočenje i bila tako precizno građena da joj konstrukciju uspoređuju sa satnim mehanizmom. Najveća brzina ove lokomotive bila je 30 km na sat i 10 km na usponu.