Iako nas društvene nauke uče da su muškarac i žena jednaki u svakom pogledu, životna praksa je pokazala da je prihvatanje tog naoko istinitog i već opšteg mesta u filozofiji, pravu, sociologiji, ne samo naškodilo ženama, nego i muškarcima, porodici i opštem ustrojstvu društva. Opšte beščašće koje je ženu svelo na sredstvo rada, u ime jednakosti sa muškarcem, emancipacije i sticanja iluzije političkih prava i ekonomske samostalnosti, počelo je najpre ubijanjem vere u ženi. Taj proces obezboženja, dosledno i uporno sprovođen kroz istoriju, u našem veku je doveo do razaranja toliko porodica, do ubijanja toliko začete dece, da nijedan genocid nije ravan tom zločinu, koji je u pravoslavnom svetu počeo odvajanjem žene od njene suštine, njenim namernim i nasilnim skretanjem sa bogočovečanskog puta.