ADAM
Dok seme tvoje u tebi gorko plače
I padaju plodovi s drveta, neuzbrani,
Ti stojiš nem pred anđelom s mačem
Od plamena, kojim ti kao stražar brani
Da uđeš u vrt s ožiljkom od zuba.
Vetar, i sam zbunjen, baca ti hrpimice u oči
Krpe od ognja i kao nebeska truba
Rasipa po tebi vokale. Kroči, kroči,
Ako smeš, dok sve se pod tobom kruni,
I stani zmiji na glavu. Ili plači, plači,
Ganut i gorak, a svet nek se do vrha puni
Mrakom apsurda dok ne dođe jači,
Da skonča, najpre od bakra u vidu simbola,
A potom kao jedan od nas, Čovek bola.
18. 6.2011.