LUTKARSKA ESTETIKA TEATRA JUKI
Nastup lutkarke Juki Kudo iz Kamakure u Japanu, na festivalima u regiji Balkana (Subotica, Sliven, Banja Luka) izazvao je veliko interesovanje publike kao teatrologa.
Brižljivo izrađena scena za nastup jednog glumca i recepciju jednog gledaoca uspostavlja poseban komunikacijski odnos umetnika i publike. Tajna kao izražen elemenat magije lutkarstva predstavlja prvi kontakt s publikom još mnogo pre susreta sa scenom: zgrada ovog minijaturnog teatra predstavlja stablo drveta, a kostim glumice podseća na sovu. Naglašene univerzalne ljudske vrednosti strpljivosti i reda prvi su korak u estetici ove umetnice, jer kontakt nije slučajan, već dobro promišljena odluka s obe strane scene, pošto na predstavu svaki put čeka veliki broj gledalaca u redu, a glumica i oko četrdesetak puta dnevno ponavlja predstavu od nekoliko minuta strogo određenog tempa muzikom sa snimka. Glumica svakome prilagođava uslove gledanja i slušanja koji su strogo kanalisani otvorom za gledanje i slušalicama za slušanje scenskog zbivanja. Scenografija je fizički povezana s telom glumice, naime on je nastavak njenog kostima, tako da je scenska komunikacija naglašena fizičkim jedinstvom glumca i gledaoca. Ja sam imala prilike da pogledam dve predstave Juki Kudo, naime, predstavu ’To je tajna’ (’Is a Secret’) o orasima i leptiru, te predstavu ’Ljubav’ (Love’) posvećivanju devojke gusenice dečku gusenici koristeći jabuku.
Lutke njene predstave su krhke poput vilenjaka koje svojim kretanjem po sceni u ritmu pesme pričaju svoju priču o tajni svakog čoveka, o životu i ljubavi. Muzika je tiha i ljupka poput uspavanke i daje nestvarni, čak natprirodni karakter univerzalnom doživljaju svakog čoveka. Kretanje lutaka je svečani ritual iz prirode, jednostavan i intiman. Priča u tako kratkom vremenu je skoro bezvremenska i tako postaje svevremenska tajna i gledalac doživljava katarzu (mnogi gledaoci su verbalizovali svoj doživljaj posle predstave, jedna žena se čak rasplakala).
Dramski sukob u ovim dramama u iskonskom iskustvu suprotstavljanja sopstva i sveta autorka postiže nizom suprotstavljenih simbola lutkinog lika sa kojim se gledalac poistovećuje i lika sveta koji ovaploćuje živi elemenat scenografije na telu glumice. U toj izmeni elemenata živog i neživog, Ja i Ti, Juki Kudo postiže teatar pravog podrugojačenja čoveka u čoveka, svest o svesti drugog čoveka. Inspiraciju za predstave pronalazi u svom srcu, ali i u japanskoj tradiciji, kod Šekspira i Andersena.
Ovaj teatar jeste za decu čija ličnost se proteže u beskraj i koja nisu svesna načina postojanja drugog. Istovremeno ovaj teatar je teatar za odrasle u ponovnom preživljavanju najdragocenijih ljudskih osećanja. On svojim izolovanim scenskim događajem ostvaruje uslove za doživljavanje sebe kao junaka, radost u prepoznavanju sopstva.
Na 20. Međunarodnom festivalu pozorišta za decu, Subotica, Srbija, 2013. njeno pozorište Juki Papet Vorks (Yuki PuppetWorks) je dobila Specijalnu nagrada za lutkarski pozorišni eksperiment, a na 12. Međunarodnom festivalu pozorišta za decu Banja Luka, Bosna i Hercegovina, 2013. specijalno priznanje za razvoj mikrolutkarskog pozorišta.
Sliven, 3. 10. 2013. Rita Fleis
dr teatrologije