U Japanu je prozvan „Božanstvo koje hoda” u domovini jednostavno Piksi. Dragan Stojković legenda Nagoje Grampus ejt krcka 13. godinu u japanskom klubu (sedam kao igrač i šestu kao trener). Ali čini se i poslednju!
– Potreban mi je odmor, da me sad pitate da li bih otišao odgovor je da – počinje neočekivano priču Dragan Stojković u ekskluzivnom razgovoru za zurnal.rs.
– Nekako razumem Đozepa Gvardiolu i kako je naprasno napustio Barselonu posle četiri godine rada i silnih uspeha. Ali ko zna šta još može da se dogodi do decembra, kad se završava japansko prvenstvo. Možda ću tad pričati nešto drugo.
Najavljivali ste dug ostanak u Nagoji, da idete možda putem Aleksa Fergusona koji je već 27 godina u Mančester Junajtedu ili prijatelja Arsena Vengera (17 leta u Arsenalu)?
– Sve postaje zamornije, iako još uživam. Japansko prvenstvo je najneizvesnije od svih za koje znam. Samo lud čovek može da predvidi rezultat bilo kog meča, jer ekipe su baš izjednačene, prednost domaćeg terena ne postoji.
Prošle godine bili ste peti da li su u klubu možda imali neke zamerke?
– Ne, nemam takvu vrstu pritiska. Prvo što fudbal u Japanu za razliku od većeg dela sveta gledaju kao zabavu i sport, a ne pitanje života i smrti. Svesni su da ovde nijedan klub ne može stalno da bude šampion. Ali za mnoge trenere širom planete rezultati su kao mač nad glavom. Meni nisu. Ja ne mogu da budem oteran iz Nagoje! Piksi može samo sam da ode.